Od ranog jutra boravimo na svježem zraku, šetamo cvjetnim livadama i proplancima, beremo šumsko voće, slušamo cvrkut ptica i žubor potoka, sve do smiraja dana kada cijelo selo utone u neobičnu tišinu – zapisao je u knjigu dojmova jedan pravnik iz Beograda koji je odmor s porodicom proveo u Kosjeričkom kraju.
Na stotine gostiju iz Srbije, a sve više i iz inozemstva, hvale ponudu domaćina u Seča Reci, Skakavci, Mionici, Vardi … koji ih dočekuju kao svoje najrođenije. Tu se još zadržao lijep običaj da se gosti za dobrodošlicu posluže hladnom izvorskom vodom, domaćim slatkom, a na odlasku ponesu teglu slatka, malo kajmaka, sira.
Sve specijaliteti srpske kuhinje po kojoj nas stranci spominju i pamte. U ovom kraju neki domaćini još čuvaju požutjele stranice raznih svjetskih novina iz 1985. godine, kada je prva skupina turističkih novinara iz 20 zemalja svijeta obišla ova sela koja su otvorila vrata turistima. U Kosjeričkom kraju, pod planinom Divčibare, koji je na 130, kilometara od Beograda, između Valjeva i Užica, zaživio je seoski turizam u Srbiji.
Ljubitelji prirode iz urbanih sredina kažu da su jednostavno opčinjeni ljepotom prirode, zatalasana padinama planina i brda, livada i pašnjaka koji se protežu u nedogled, brojnim izvorima i vodopadima koji skakuću, a najviše ih je u selu koje nosi ime Skakavci.
Sela su zadržala tradicionalni način života, a lijepe domaćinske običaje žele sačuvati i u turističkim naseljima čija se izgradnja tek planira. Jedno takvo etno naselje graditi će se u Divčibarama. Za aktivan odmor gostiju nude se različiti sadržaji, od pješačenja, izleta, pecanja, branja gljiva ili ljekovitog bilja i šumskih plodova, aktivnosti u polju sa domaćinima, na njivi.
Mnogo žena je za tih tjedan-dva odmora na selu naučilo da plete, veze, neke čak da tkaju. Organiziraju se i radionice za izradu grnčarije, jer se u većini domaćinstava jela pripremaju ne samo po receptima starim više stoljeća, već iu zemljanom posuđu, baš kao nekada.
U općini Kosjerić ima dvadesetak kategorisanih kućanstava sa stotinjak ležaja. U lokalnoj turističkoj organizaciji kažu da je glavno obilježje ovog kraja etno-ekološka kombinacija. Pored lijepe prirode koja daje šansu za razvoj sportsko-rekreativnog turizma, pa i velnesa, kao filozofije življenja, njegovanje običaja i povratak tradiciji, očuvanje zdrave životne sredine, hrane – to će uvijek biti glavno obilježje Kosjerićkog kraja.
Srpski domaćini kažu da je ključ uspjeha da se ne imitira selo, već živi na selu od sela. Mještani na svojim imanjima uzgajaju voće i povrće bez primjesa kemije, u okruženju čistog zraka i nezagađene sredine, pa svake godine sve veći broj turista, posebno iz inozemstva, ima priliku da uživa u hrani sa mirisom i okusom.
SEOSKI TURIZAM U Kosjeriću napisala Danijela Radović)
